• 01Sep

    Objavio Dražen Drnas dana 01/09/2010 @ 23:54 u kategoriji Venture capital  

    Za one koji još nisu čuli jedna jako dobra vijest: slovenski fond rizičnog kapitala RSG je uložio u hrvatski projekt ShoutEm iznos od 1.2mil USD. Više o ovoj transakciji ima na Poslovnom, Netokraciji i Jutarnjem.

    Dvije lastavice čine proljeće?

    Moj čestitke Viktoru i Saši, sigurno nije bilo lako, trebalo je preživjeti bar pola godine pregovora!  Pratio sam malo proces sa strane i (valjda :-) ) pomogao koliko sam mogao. Iako je svaki deal drukčiji, prolazili su faze na sličan način kao i mi u GoHome što pomaže utvrditi gradivo.

    S obzirom da je transakcija izražena u USD vjerojatno će i investicija biti potrošena u dolarima, znači van EU. London i New York se spominju kao odredišta, cool, eto imamo predhodnicu ako bilo tko od nas krene :-) . Zanima me koju ce strategiju Viktor odabrati za ekspanziju tj. marketing i sales. GoHome se širi u regiji i u maloj niši pa se marketing/sales može fokusirati, a opet je ekspanzija jako teška. ShoutEm s druge strane također ima nišu (customized location based social network), ali s druge strane potencijalni klijenti mogu doći iz stotina različitih industrija. Hoće li raditi PR (nemojte sad odmah zamišljati mjesečno jedan pršut Arringtonu ;-) ), konferencije, SEO, tražiti velike klijente (koje?).

    Ima još jedan detalj koji mi je cool : dio deala je i pojačanje management tima! Pojačanje je Luka Abrus na CEO poziciji u 5 minuta d.o.o.. Tim je ekstremno bitan i lijepo je čuti kad investiciju prate i zvučna imena u timu (morali ste negdje naletjeti na njegovo ime). Poznam i ekipu iz RSG (čestitke Juri također!), ne smije se zaboraviti da će i VC biti važan dio tima za uspjeh projekta ShoutEm.

    Ovako sa strane mi se čini da će ključno biti brzo i spretno pivotiranje vezano za reakcije tržišta na ShoutEm, a za to je najvažniji snažan management board. Sve skupa, siguran sam da od sada pratimo jednu zanimljivu VC priču.

    Ako smo dosad mogli reći da je investicija Poteze u GoHome bila neka iznimka na HR tržištu (dobro vrijeme, splet okolnosti, 3 luđaka i tako to :-) ),  sad već imamo dvije web-IT tvrtke podržane VC fondovima. Dvije laste, da li je ovo proljeće?

    Teško je zamisliti da će u Hrvatskoj ikad biti dovoljno tvrtki za popuniti jedan dobar VC portfolio, ali važno je da se stvori barem minimalna kritična masa. Znanje i koncepti koje uči cijeli tim u VC funded tvrkama dalje će se kapilarno širiti u našu IT zajednicu. Ova iskustva sigurno mogu pomoći i na lokalnom tržištu, a i na manjim projektima. Još da nam anđeli malo živnu, ali o tome u nekom drugom postu…

    Slični postovi:

    Tags: , , ,

24 Responses

WP_Cloudy
  • Dražen Drnas Says:

    Zaboravih reći da osim dvije lastavice postoji i Ivin Perpetuum, to je ipak prva VC investicija u IT u HR (ako Iskon držimo za telekomunikacije), a baš jedna davna Ivina prezentacija u Splitu o tom procesu je i meni otvorila put u VC svijet. Eto kako se još tad znanje počelo širiti.

  • Goranapp Says:

    Naravno da treba cestitati, al svejedno cudi kako to da one tvrtke koje uspjesno izadju na inozemno trziste vlastitim sredstvima nisu bas tako zanimljiva vijest.

  • Dražen Drnas Says:

    @GoranApp Stoji, ali nije samo do medija! Tvrtke koje se bootstrepaju potpuno zaboravljaju na medije (znam iz osobnog iskustva). Jedan od razloga je da im medijska pozornost ne pomaže toliko u poslu jer im generalna publika nije ciljana skupina. Mislim da male tvrtke nisu pod medijskom blokadom, postoje i manji poslovni mediji koji su gladni informacija i siguran sam da bi rep.hr objavio vijest da je neka naša tvrtka prodala proizvod u Pakistan ili Albaniju, a onda bi se otvorila vrata i većih medija. Na PR-u treba raditi, vratiti ce se makar kroz lakše zapošljavanje boljih kadrova itd.

  • Goranapp Says:

    To je svakako tocno. No ja sam ovo primjetio prije svega razmisljajuci kako stvari s medijina defaultno i bez podrazaja funkcioniraju kod nas. Finski ce mediji favorizirati domace izvoznike u svim slucajevima, a finski ce tviteras smatrati vrijednim retvitanja objavu iz finske firme nego americke. Taj je fenomen super objasnjen u knjizi “Cultural code”. Svakako se iz toga moze izvesti zakljucak o tom nekom nasem mentalitetu da je strano uvijek vise cool nego domace osim slucajevima kada domaci u cihelosti kopiraju modele kako funkcioniraju stranci. Dobiti investiciju nije uspjeh vec jedan od mogucih koraka do uspjeha. Meni je svakako neobicno sto je taj korak veca vijest od toga da netko vec ima profitabilni izvozni biznis. Suradjujem i prijatelj sam mnogih takvih “samozatajnih”, ali vjerojatno su oni takvi i zato sto domacem novibarstvu nije osobito zanimljivo istraziti tko su oni. Vijest o sebi se moze kupiti ili dobiti besplatno “preko veze” ili ako dovoljno “gnjavis” (nazovimo to PRom). I to je taj nas model. U konacnici je najlakse pokrenuti vlastiti medij, zar ne? :) . To je nas model.

  • Berislav Lopac Says:

    Prvo, što se tiče medija. Bootstrapane tvrtke medijima nisu zanimljive jer tu nema velike sume novca u jednom trenutku, što je medijima zanimljivo jer predstavlja materijal za instant senzaciju. Nadalje, Dražene, mislim da argument s ciljanom publikom ne stoji jer recimo ni ShoutEm-u generalna domaća publika nije ciljana skupina; mislim da je medijska pozornost u takvom slučaju samo prirodno prihvaćanje povećanog interesa medija, što godi egu iako od toga nema nikakve realne koristi.

    Drugo, što se tiče investicija. Opet se puno priča o VC-ima, zato što oni ulažu velike sume odjednom; no stvarno nije veći problem dobiti taj vid kapitala, jer su fondovi jako zainteresirani za kvalitetne projekte — ali pod uvjetom da je tvrtka stigla do te razine, što je u Hrvatskoj već veći problem. GoHome je dotle došao vlastitim sredstvima, a Pet minuta kombinacijom vlastitih sredstava i Bicra; ali zato imamo tek dvije laste, jer imamo veliku rupu na području seed investicija, i dok se ona ne popuni nećemo ni imati puno uspješnih priča.

    I treće, o ulaganjima je lijepo pričati, ali ono što je važnije su izlazi. Kad GoHome, ShoutEm ili netko treći napravi višemilijunski exit i kad njegovi osnivači i ulagači konačno profitiraju, tek tada će se pokrenuti pravi ciklus i interes za startupe. Dosad nam je tu jako slabo iskustvo — Perpetuum nakon više od deset godina nema neke šanse za exit, a GoHome i ShoutEm su tek na početku, i do exita neće doći još minimalno 5-6 godina. Jedini pravi venture exit kojeg smo vidjeli bio je Iskon, a to je premalo čak i za jednu Hrvatsku.

  • goranapp Says:

    Moram priznati da ne shvacam sustinsku vrijednost exita. Je li to taj konacni cilj ili definicija uspjeha? Zar dugogodisnje uspjesno poslovanje tijekom kojeg ostvarujes rezultat, otvorio si radna mjesta, isplacujes redovito vrlo pristojne place, radis u skladu sa zakonom, “vracas zajednici”, i gdje ti ne pada na pamet ikada prodati svoju tvrtku nije uspjeh? Ima cak i u Americi ljudi koji uspjeh vide nesto drugacije od uobicajenog stereotipa kojeg smo i mi na zalost, barem na razini diskusija uz kavu, pokupili. Puno se o tome moze procitati ovdje: http://www.smallgiantsbook.com/ .

    A nakon exita sve opet moze otici na bubanj. Iskon je otisao DTu. DT ga je mogao i stopiti sa svojim brandom da je htio tj. ugasiti. Kreativci koji su dugo godina stvarali Iskon otisli su iz Iskona da bi stvorili nesto pocevsi od bijelog papira. Ne znam, moguce je valjda nazvati uspjehom kada nesto domace postane strano i kad je netko dobio konacno keš da isplati godine svoga stvaranja i odricanja. Moguce je da je od istih tih ljudi za ocekivati da ce stvoriti nesto novo sto ce mijenjati svijet. No cemu zalopoljka sto exita ima premalo?

    Ovo me uvijek nekako podsjeti na novinske clanke o prodaji “Moj posao” nakon cega su novinari Nenada Bakica proganjali pitanjima koja su sugerirala da je sad kad se opario najbolje negdje zaleci u hladovinu i opet stvarali sliku o idealnom smislu zivota – “stvori>skeširaj>digni sve cetiri u zrak”.

    PS. isprike zbog silnih gresaka u prethodnom komentaru :-) Pisano iz birtije.

  • marijan Says:

    > dio deala je i pojačanje management tima!
    > Pojačanje je Luka Abrus na CEO poziciji u 5 minuta d.o.o..

    hm, meni izgleda da su abrus doveden da se viktora i sasu odijepi od 5 min, a ne da budu tim => investment je u shoutem, a ne u 5 min za kojega bi, mislim, investoru najdraze bilo da i ne postoji. dakle, deal-a nije oko pojacavanja tima nego osiguravanja da shoutem ima 100% mindshare-a kod ove dvojice.

    ako znas vishe i nije tako, bilo bi interesantno cut zasto nije. jer zvuci kao izuzetak.

  • Berislav Lopac Says:

    Gorane, stvar je vrlo jednostavna. Za poduzetnika, exit sam po sebi ne znači ništa, ukoliko njegova firma može biti profitabilna i dugoročno uspješna. Međutim, za ulagača kao što je VC ili poslovni anđeli exit je temeljni smisao i cilj kompletnog poslovnog modela, tako da je za njih to i konačni cilj (da se uopće dogoi) i definicija uspjeha (ovisno o visini exita).

    A kad poduzetnik uzme vanjskog investitora, automatski taj cilj postaje i njegov, inače dolazi do generalnog razilaženja što može dovesti do većeg problema. Ne treba nikako uspoređivati tvrtke koje trebaju vanjski kapital od onih koje se mogu bootstrapati. Kad je u igri vanjska investicija samo je pitanje o kojem obliku exita će se raditi (akvizicija, IPO, pa čak i MBO kao krajnja, ne baš omiljena opcija) i koliko će on biti velik, ali jedina alternativa exitu je propast (ili, kao u slučaju Perpetuuma, stagnacija, što je za ulagača ravno propasti).

    Dakle jednostavno treba prihvatiti da ne postoji bolje rješenje, postojie samo različiti pristupi koji imaju svoje vlastite prednosti i mane i koji su više ili manje prikladni u određenim situacijama.

  • Dražen Drnas Says:

    @marijan krivo sam se izrazio ‘dio deala’ (draft mi je bio nešto drugačiji, pa je urednik promijenio ;-) . Možda bi bilo bolje reći ‘dio objave’. Na tu temu ne znam više nego piše po medijima. Nema smisla špekulirati šta je kome drago :-) . Ipak, bez obzira koji će biti fokus ipak ce biti u jednom (širem)timu, razmjeniti ideje itd.Nije 5 minuta korporacija pa da sad možeš lako odvojiti cijeli odjel.

  • Dražen Drnas Says:

    @goran goVenture birtija ;-) . Slažem se da exit nije mjerilo uspjeha, profit je mjerilo uspjeha (naravno govorim u poslovnom kontekstu ne životnom). Exit je samo uzimanje budućeg profita odjednom (recimo godišnja dobit x 7). Na što će vlasnik upotrebiti profit je na njemu, može reinvestirati u firmu u zapošljavanje, može u novi business, može pokloniti, a može i na ferrarije. To osim o općoj kulturi ovisi i o načinu kako se došlo do profita (usporedi Švedsku i Rusiju po tom pitanju).

  • goranapp Says:

    Cvrsto vjerujem u to da je posve nemoguce odvojiti poslovno od, kako ti kazes Drazene, zivotnog. Profit kao cilj, jos veci profit kao jos veci cilj, to vrlo lako vodi u propast. Knjiga koja se skriva iza linka koji sam gore kopirao govori puno o takvim primjerima. Profitabilni su cesto u stanju unistiti svoje zivote i zivote svojih zaposlenika, ubiti na taj nacin kreativnost, entuzijazam, a za divno cudo neki od njih do tada vec imaju takvu inerciju da su u stanju i s gomilom nezadovoljnika i dalje ostati profitabilni. Ne vjerujem da netko od vas zeli stvarati takvu firmu, zato nemojte zanemariti da postoji jako poznati pattern kako se u covjek upetlja u takvu situaciju. Slijedeci šablone.

    Najbolje je ako vlasnik nikada ni ne izvuce profit. To bi trebala i drzava dodatno stimulirati sto danas ne cini. Na taj nacin je moguce stvoriti vece dobro za lokalnu zajednicu.

    Ne bih se zato slozio s tobom Berislave da je exit jedina mogucnost za investitora da povrati investiciju. Postoji naravno i dividenda. A ako postoji firma koja dobro i profitabilno radi (a ti to mozes nazvati i stagnacijom) onda uvijek postoji mogucnost prodaje.

    Mene prvenstveno zanima kako stvar izgleda iz kuta poduzetnika, jer to je kut koji jedini moze voditi racuna o faktoru ljudskosti, a VCovi ce se ionako vec pobrinuti za svoje ciljeve. U njihovim statistikama ne postoji nigdje ljudska sudbina kao faktor.

  • Berislav Lopac Says:

    Gorane, dividenda nije opcija za venture i angel ulagače — nažalost sad nemam vremena ni prostora objašnjavati poslovni model i logiku rada te grupe ulagača, a o njima ovdje govorimo.

    Nadalje, mogućnost prodaje tvrtke (i za koji iznos) nije u nikakvoj relaciji s njenom prodajom. Brojne profitabilne tvrtke nisu nikad dobile ponudu da ih se kupi, dok su tvrtke u teškom minusu bile kupovane za milijarde (jedna riječ: YouTube). Kod akvizicija vrijede specifična pravila, i VC ulagači su toga jako svjesni, te je to kljulan faktor kod odabira u koga će uložiti: njima je manje bitno hoće li tvrtka biti profitabilna, a daleko više hoće li je moći prodati.

    A što se tiče “kuta poduzetnika”, nemoj ni slučajno pasti u klopku da svojim mjerilom procjenjuješ druge. Poduzenika, kao i ljudi, ima svakakvih, i nemaju svi jednake ciljeve i interese — kao što ni ciljevi jednih nisu sami po sebi “vredniji” od ciljeva drugih.

  • goranapp Says:

    Hvala na poduci. Uvijek dobrodoslo. Iako, moj prijatelj koji radi u VC tvrdi da je to nesto drugacije nego sto ti ovdje govoris. Najbolje da vas dvojica odete na kavu. :-)

    Svaka osoba na svijetu svojim mjerilom mjeri citav svijet. To nije zamka, jer nikakvu drugu mogucnost pojedinac niti nema. Cak i kada bih u potpunosti prihvatio tvoje mjerilo ono bi odmah postalo i moje i opet bih cinio isto.

    Pokusao sam napraviti samo usporedbu izmedju pozicije koju moze imati poduzetnik A iz Tvrtke A, a ne moze VC (iako je naravno i on neka vrst poduzetnika) u odnosu na zaposlenike koji rade kod Poduzetnika A. Moja je teza da poduzetnik A ima mogucnost ostvariti ljudsku povezanost sa svojim zaposlenicima koja onda ima priliku utjecati na njegovu mjeru stvari, a da VC tu vrstu povezanosti ne moze ostvariti ni teoretski.

    Zato je odnos kojeg ima VC prema poslovanju Tvrtke A iskljucivo financijski, a nikada ljudski. Naravno, to je moje vidjenje stvari i vjerojatno posljedica toga sto sam citao neke drugacije knjige :-)

    Mogucnost prodaje tvrtke je svakako u relaciji s njezinom EVA-om, a dio te formule je svakako i njezin poslovni rezultat. Primjeri koje ti navodis su primjeri gdje postoji dobar poslovni plan koji predvidja dobar poslovni rezultat pa ti to onda opet dodje na isto. Pretpostaviti da stvar funkcionira tako da VC unaprijed zna da Tvrtka A nece biti profitabilna, ali vjeruje da ce pronaci sljedeceg kojem ce prodati tvrtku za koju ce i taj unaprijed znati da nece biti profitabilna, ali ce imati ideju gdje ce pronaci treceg u nizu koji ce takodjer znati da ne kupuje nesto sto ne moze biti profitabilno je meni nepojmljiva i iskreno bih volio da se nitko na svijetu time ne bavi.

  • David Says:

    Goran je, čini mi se, otvorio jednu zanimljivu temu. Je li dobivanje investicije samo po sebi uspjeh?

    Mislim da jest. Dobiti investiciju znači da ste uspješno “prodali” svoju ideju, proizvod, poslovni model i potencijalno tržište investitoru. I to je na jedan način usporedivo s prodajom na tržištu. Iako možda još i niste profitabilni, ipak ste zaključili jednu etapu uspješnije od većine drugih startupa koji se natječu za dolare ili eure tih istih investitora.

    Naravno da taj model nije za svaku tvrtku. Isplati se onima kojima je nužan brzi i snažni rast i nadaju se da će ih takva investicija “katapultirati” tamo gdje bi teško mogli stići “organskim rastom”. Razlog može biti vrlo skupi R&D, marketing i prodaja, ili izlazak na tržište “sad ili nikad” (window of opportunity)…

    Što se tiče medija, čini mi se posve logičnim da se uvijek više zanimaju za tvrtke koje privlače investicijski kapital.

    Ali ono što je dobro za medije (i za investitore) ne mora nužno biti dobro i za poduzetnike. Slika po kojoj bi to bio i jedini ili poželjni model financiranja tvrtke nije dobra za nove poduzetnike. Govorim iz perspektive male tvrtke; u zadnjih deset godina koliko izvozimo softver tržište nas je “isfinanciralo” daleko bolje nego što bi to napravili VC. Radi se naprosto o različitim modelima i sve ih treba imati u vidu. Što god mediji govorili o tome. :)

  • Berislav Lopac Says:

    Gorane, potpuno si u pravu: odnos VC-a je isključivo poslovan, odnosno financijski. Ali ako poduzetnik prihvati VC onda i njegov odnos nužno mora postati takav, ili će doći do neuspjeha.

    A što se tiče tvog prijatelja, njemu svaka čast — no ako je on u Hrvatskoj onda ne radi u VC tvrtki, jer kod nas doslovno nema VC-eva. Svi koji su to htjeli biti (Quaestus, Nexus…) oustali su i sad rade neka druga ulaganja, a nazivom VC-a se kite reda radi.

    Davide: dobivanje investicije jest donekle uspjeh, ali samo privremen i djelomičan. I iskreno, to ne znači da je poduzetnik uspješno “prodao” svoju ideju, već da je uspješno “prodao” sebe; ulagač sad od njega očekuje da ispuni to povjerenje i stvori firmu koja će moći kroz neko vrijeme napraviti profitabilan exit.

    Ovo ostalo što si napisao itekako stoji, a jednostavno ne mogu dovoljno naglasiti koliko je bitno razumjeti da nema “najboljeg” puta: u nekom slučaju će biti bolji bootstrapping, u nekom VC, u nekom nešto treće. Na poduzetniku je najbolje da zna što je najbolje u njegovom konkretnom slučaju i okolnostima, te da donese odluku i krene u tom smjeru. A faktori za ti odluku su kako objektivni (situacija na tržištu, vrsta proizvoda itd) tako i subjektivni (želim li izaći za velike novce ili želim lifestyle business? želim li promijeniti svijet ili kupiti jahtu?), pa ne postoji jedno univerzalno rješenje koje bi svima pristajalo.

  • goranapp Says:

    Kad dobijas novac onda nesto za njega moras dati, tj nesto gubis. ShoutEm je uspjesno prodao svoju ideju, ali je jednako tako uspjesno prodao i svoju samostalnost, slobodu, svoje vrijeme, a mozda i jos ponesto. A to vec nije uspjeh, jer ce se sad opet godinama boriti sve to nabrojano povrati :-)

  • Berislav Lopac Says:

    Gorane, u prvoj rečenici si potrpuno u pravu; ali u ostalima si jako fulao… ;)

  • goranapp Says:

    U kojem postu/komentaru? Zadnjem?

  • Berislav Lopac Says:

    Da. Ustvari sam trebao ovako formulirati: u prvoj rečenici si potpuno u pravu, u drugoj djelomično, a u trećoj u krivu — jer nema razloga da se to “povraćuje”. ;)

    Ali opet, ovdje nema mjesta za detaljniju diskusiju.

  • goranapp Says:

    Pa stavio sam na kraj te trece recenice smajlic :-)
    Naravno da je to individualna stvar. Pisem u prvom licu jer ja tako osjecam. Imam svakako prigodu uskoro razmisljati o investitorima u neku od svojih tvrtki, ali mi opet nekako godi ova sloboda.

  • Viktor Marohnic Says:

    Ja sam tek sad vidio ovaj blog post i komentare. Zao mi je da se nisam ranije ukljucio.

    Evo bas danas ovdje u Londonu pricam sa Tomazom Stolfom (MoMoSlo) iz Ljubljane i komentiramo kako to da se u Sloveniji odjednom dogodila neka navala ljudi koji rade na globalnim projektima, velikim idejama i traze VC novac. Ispada da je sve pocelo negdje u vrijeme kad je Zemanta dobila investiciju. Prije toga su uglavnom kao i danas kod nas prevladavale tvrtke koje su se bavile samo uslugama i to uglavnom na hr trzistu.

    Moja namjera sa PR-om je bila da pokazemo drugima da se moze nesto napraviti i iz Hrvatske i da ih ohrabrimo da probaju. Puno je lakse raditi ako je klima oko tebe puna podrske i razumijevanja. Znanje i iskustvo se gomila, a od toga svi profitiramo.
    Mi osobno od toga nemamo puno koristi, ali zajednica ima.

    Drazen nam je puno pomogao kod pregovora i da nije bilo njega vjerovatno bi par bitnih stvari zeznuli putem. A to cemo i mi uraditi kad bude prilika.

    Sto se tice bootstrapping vs VC, ne mogu reci sto je bolje. Mi smo se odlucili za VC varijantu jer tako mozemo brze rasti i razvijati proizvod. Imamo dobrog VC-a i ne cini mi se za sad da smo izgubili slobodu. Dapace.

    Sto se tice Luke. On je dosao preuzeti Pet minuta, ne bi li se mi 100% posvetili ShoutEm, sto nismo mogli do sad. Ali on ce aktivno sudjelovati i u idejama oko ShoutEm-a naravno.

  • Berislav Lopac Says:

    Viktore, ova predzadnja rečenica je ključna, jer nigdje drugdje nisam dosad vidio jasno definirano koja je Lukina funkcija.

    A što se tiče medijske pompe, mene osobno neopisivo smeta način na koji je ona izvedena. Mislim vama dečki svaka čast, ali problem je kako su to mediji odradili — počevši od senzacionalističkih i potpuno krivih naslova tipa da ste vi “zaradili 1.2 mil eura” dok je riječ o investiciji. To je problem jer kod ljudi stvara potpuno krive predodžbe, a po meni je važnija bolja informiranost nego da se sad pojavi bezbroj projekata s nerealnim idejama.

  • Viktor Marohnic Says:

    da mediji vole senzacionalizam. slazem se, koriste krive termine i iskrivljavaju cinjenice. nas pr je bio korektan.
    planirao sam cijelu temu obraditi na svom blogu, ali moram ga prvo otvoriti :)

  • marijan Says:

    Pretpostvljam da se berislav (s pravom) ljuti zato sto je puno truda ulozio i teksta napisao da bi ljude informirao i educirao od nekim stvarima i sada jedna vijest izgenerira hrpetinu dezinformacija. Direktan pucanj u njegov rad.

    Viktore, sa istim edukativnim ciljem (ne motivom jer ja bas i ne pisem) inzistiram gore drazenu i sad opet tebe gnjavim. Dakle, to sto vi s Lukom popijete pivo, popricate o poslu i razmijenite ideje je super za vas, ali u edukativnom smislu shum ako nema toka novca izmedju shoutema i 5 min. Mislim da je vazno da ljudi koji uce iz vasih primjera znaju da Luka ne dobiva placu u Shoutemu niti cete ju ti i Sasa dobivat u 5 min. To su dvije odvojene firme i VC je financirao shoutem, sa vama dvojicom full-tajm unutra i sigurno inzistirao da odlijepite vashe misli od 5 min.

    E sad ako to nije skroz tako nego nego recimo 5 min i dalje developa shoutem bi bila jako interesantna specificnost vasheg deal-a koja otvara ohoho pitanja…